U organizaciji agencije Aser Savus u Vinkovcima se petu godinu zaredom održava Filmski festival glumca. Vinkovački gimnazijalci imaju čast biti članovi prosudbenog povjerenstva koje bira najbolji film Festivala. Svoj su izbor svake godine morali obrazložiti i tako pokazati svoje znanje filmske teorije i filmskoga jezika.
Oni su to shvatili vrlo ozbiljno i posao „odradili“ na zadovoljstvo publike, ali i filmskih redatelja i glumaca koji su sudjelovali u radu Festivala. Učenici se za Festival pripremaju učeći o filmu, filmskim izražajnim sredstvima, filmskoj priči, filmskim rodovima i vrstama, povijesti filmske umjetnosti, hrvatskoj kinematografiji te raščlambi igranoga filma. Nastava filma odvija se unutar programa nastavnog predmeta Hrvatskog jezika, područje medijska kultura. Kao i svaki drugi nastavni sat, i sat filma može imati različite nastavne sadržaje, nastavne oblike i nastavne metode.
Nastavni su sadržaji nastave filma: filmska djela – osnovica su nastave filma i izvor filmskih obrazovnih procesa, filmski stvaratelji – upoznavanje važnijih filmskih imena, filmska proizvodnja i filmska tehnika – upoznavanje načina i procesa nastajanja filma, rukovanja kamerom, projektorom, filmski jezik – proučavanje filmskih izražajnih sredstava i izražajnih mogućnosti filma, filmska kritika, povijest filma i teorija filma – dodatna nastava. Idući od jednostavnijih ka složenijim detaljima učenici postupno povećavaju svoje recepcijske mogućnosti.
Film mladim gledateljima nudi ogromno životno iskustvo bez izlaska iz sigurnosti vlastite kuće te obilje avantura i informacija o dalekim i nepoznatim krajevima svijeta, ali također ima i svoju obrazovnu stranu. Film nudi mladom čovjeku i pregršt emocija koje su njemu od velike važnosti, također razvija empatiju i bolje razumijevanje postupaka drugih ljudi preko glavnih likova u filmu. Gledanjem filmova učenik potpuno nesvjesno razvija i određene misaone sposobnosti, oblikuje maštu te proširuje skalu emocija. Film neupitno utječe na oblikovanje ukusa te odgojnih i etičkih osobina svake, a posebno mlade osobe. Zbog toga se za film mora odgajati kao i za bilo koju drugu umjetnost.
U srednjoškolskoj dobi mladež aktivno gledanje filma dovodi do spoznaja umjetničkih vrijednosti. Snažan interes javlja se za unutarnji život junaka, teme o ljubavi, braku, socijalnom životu. Nastupa bolje razumijevanje izražajnih mogućnosti i stvarno estetsko vrednovanje filma1. Prije nego što uzme olovku u ruke i započne s recenzijom filmova, učenički ocjenjivački sud uči o kritici. U kritici se rabe dvije osnovne metode, analitička i sintetička. Prva podrazumijeva rekonstrukciju umjetničkog djela, raščlambu i razmatranje pojedinačno svih sastavnica (ideja, tema, priča, likovi, dramska konstrukcija, izražajna sredstva i postupci, redateljski stil i drugo). Sintetička kritika sve to objedinjuje, razmatrajući kako pojedine sastavnice funkcioniraju unutar cjeline, u funkciji pojedinog filma. Recenzirati neki film znači razumjeti cjelinu u dijelovima i dijelove u cjelini. U vrijednom filmu ima nekoliko slojeva, kako onih vidljivih, tako i skrivenih, površinskih i dubinskih, materijalne i psihološke prirode. Za potpunu, cjelovitu kritiku, potrebito je da jednim dijelom bude objektivistička, analitička, a drugim dijelom subjektivna, sintetička, po impresiji. Učenici se, uz neizostavni dio subjektivnosti, trude ostati objektivni i stručno argumentirati svoj odabir.
Poseban su dio Festivala gostovanja glumaca i redatelja koja učenici s nestrpljenjem iščekuju. Tada iz prve ruke dobiju odgovore na pitanja koja se nametnu nakon gledanja filma, ali i priliku porazgovarati s osobama koje film „proživljavaju“ na jednoj drugoj razini.